Странице

понедељак, 28. март 2011.

Poglavlje 3 - Zašto je teško prestati?

Kao što sam ranije objasnio, zainteresovao sam se za sve ovo zbog sopstvene zavisnosti. Kada sam konačno prestao to je bilo kao magija. Ranije kada sam pokušavao da prestanem prolazio sam kroz nedelje najcrnje depresije. Bilo je čudnih dana kada sam bio prilično raspoložen ali odmah sledećeg dana vraćala se depresija. To je isto kao kada biste kopali rukama da izađete iz klizave rupe: osećate da ste blizu vrha, vidite sunce a onda jednostavno skliznete nazad dole. Povremeno zapalite cigaretu, ona bude odvratnog ukusa i onda se pitate zašto vi to uopšte morate da radite.

Jedno od pitanja koje uvek postavljam pušačima pre mojih konsulatacija je: "Da li želite da prestanete da pušite?" U jednom smislu to je glupo pitanje. Svi pušači bi hteli da prestanu. Ako kažete dokazanom pušaču: "Kada biste mogli da se vratite u vreme pre nego što ste se navukli, sa znanjem koje sada imate, da li biste počeli da pušite?", odgovor je: "NIKAKO".

Recite najzakletijem pušaču - neome ko ne misli da to ugrožava njegovo zdravlje, ko nije zabrinut zbog načina kako društvo na to gleda i onome ko može sebi to da priušti (nema ih mnogo danas): "Da li podržavate svoju decu da i ona puše", odgovor je: "NIKAKO".

Svi pušači osećaju da ih je obuzelo zlo. Ranija postavka je bila: "Prestaću, samo ne danas nego sutra". S vremenom dođemo u fazu kada mislimo da ili nemamo moć volje ili da postoji nešto od suštinske važnosti u cigareti što mi moramo da imamo da bismo uživali u životu.

Kao što sam ranije rekao, problem nije objasniti zašto je lako prestati; problem je objasniti zašto je to teško. U stvari, pravi problem je objasniti zašto ljudi to uopšte rade, ili zašto je u jednom trenutku 60% nacije pušilo.

Sve to oko pušenja je neverovatna enigma. Jedini razlog što mi to radimo je zato što hiljade ljudi radi isto. Ipak svi bi želeli da nikad nisu ni počeli, govoreći nam kako je to samo gubljenje vremena i novca. Mi ne možemo baš u potpunosti da poverujemo da oni ne uživaju u tome. Mi onda shvatimo da je to stvar odraslih i radimo naporno na tome da se i sami navučemo. Onda provedemo ostatak života govoreći svojoj deci da to ne rade i sami pokušavamo da prestanemo.

Takođe, provedemo ostatak života u patnji. Prosečan pušač koji popuši 20 cigareta na dan potroši 50000 funti u svom životu na cigarete. Šta radimo s tim novcem? (Ne bi bilo tako strašno kada bismo ih bacili u đubre.) Mi ga ustvari koristimo da sistematski pretrpavamo svoja pluća otrovima koji prouzrokuju rak, sve više sprečavamo kiseonik da dopre do mišića i organa u našim telima, tako da svakog dana postajemo sve više letargični. Osuđujemo sebe na doživotnu prljavštinu, loš zadah, zube sa flekama, rupice na garderobi probušene pikavcima, prljave pepeljare i ustajali smrad duvana. To je doživotno ropstvo. Provodimo pola svojih života u situacijama u kojima nam društvo ne dozvoljava da pušimo (crkve, bolnice, škole, metroi, pozorišta, itd.) ili, kada pokušavamo da smanjimo ili prestanemo, osećamo se kao da nam se nešto oduzima. Ostatak našeg pušačkog života provodimo u situacijama kada nam je dozvoljeno da pušimo ali mi bismo želeli da to ne moramo. Kakav je to hobi kada dok to radiš želiš da to ne radiš, a kad to ne radiš patiš za cigaretom? To je životni vek u kome te tretiraju kao neku vrstu kuge i, što je najgore od svega, jedan život proveden u preziranju, a inače ste jedno inteligentno, racionalno ljudsko biće. Pušač prezire sebe, prezire svaki Državni dan borbe protiv pušenja, prezire svako obaveštenje od strane vlade o ugrožavanju zdravlja ili zastrašujuću priču o raku, ili kampanje posvećene lošem zadahu, svaki put kada ga zaboli u grudima, svaki put kada je usamljeni pušač u društvu nepušača. Da ide kroz život sa ovim odvratnim crnim senkama u pozadini svog uma, šta čovek dobija iz toga? APSOLUTNO NIŠTA! Zadovoljstvo? Užitak? Opuštanje? Nešto što vas prdiže? Sve su to iluzije, osim ako nošenje uskih cipela zarad užitka kada ih skinete smatrate zadovoljstvom!
"Uvek sam mislila da ću se osećati manje srećnom i manje sigurnom u sebe ako prestanem da pušim. A u stvari lepota vaše knjige je u tome što se, od samog početka, osećate SREĆNIJE I SIGURNIJIM!" Dženifer O.
Kao što sam rekao, pravi problem je objasniti ne samo zašto je pušačima teško da prestanu nego zašto ljudi uopšte puše.

Verovatno ćete reći: "To je sve u redu. Ali kada se jednom navučete na nikotin veoma je teško odvići se.! Ali zašto je to teško, i zašto mi to radimo? Pušači traže odgovor na ovo pitanje čitavog svog života.

Neki kažu da je to zbog neverovatnog bola kada prestanete. U stvari, pravi simptomi prestanka korišćenja nikotina su tako blagi (v. poglavlje 6) da većina pušača živi i umre a da nikada ne shvate da su zavisni od droge.

Neki kažu da se u cigaretama veoma uživa. Nije tako. One su prljave i odvratne. Pitajte bilo kog pušača koji misli da on puši samo zato što uživa u cigareti, kad nema cigarete koje on puši i može da nabavi samo one koje mu se ne dopadaju, da li prestane da puši. Uživanje nema veze s tim. Ja uživam dok jedem jastoga ali to ne znači da sam dospeo u fazu kada moram da imam 20 jastoga koji mi vise oko vrata. Kada je o drugim stvarima u životu reč - mi uživamo dok ih radimo, ali se ne osećamo ugroženo kada to ne radimo.

Neki traže razloge u psihologiji - Frojdov sindrom, "dete na majčinoj sisi". Zaista je upravo obrnuto. Uobičajeni razlog zašto počnemo da pušimo je da pokažemo da smo zreli i odrasli. Kada bismo morali da sisamo cuclu u javnosti, umrli bismo od sramote.

Neki misle da je obrnuto, da je to zbog mačo izgleda kada udišete dim ili izduvate kroz nozdrve. Ponovo ovaj argument nema poente. Zapaljena cigareta u uvetu bi izgledala smešno. Koliko smešnije izgleda neko ko udiše otrove koji uzrokuju rak u svoja pluća?

Neki pravdaju činjenicu da puše i kažu: "Tako imam nešto da radim sa rukama". Pa zašto je onda zapalite? "To je oralna satisfakcija." Pa zašto je palite? "To je divan osećaj dima dok ulazi u moja pluća." Užasan osećaj - zove se gušenje.

Mnogi veruju da pušenje otklanja dosadu. To je takođe zabluda. Dosada je stanje uma. Ne postoji ništa interesantno u cigareti.

Razlog zašto ja pušim 33 godine bio je zato što me to opušta, daje mi osećaj sigurnosti i snagu. Takođe sam znao da me ubija i koštalo me je mnogo, čitavo bogatstvo. Zašto nisam otišao kod svog doktora i pitao ga za neko drugo rešenje - kako da se opustim i da se osetim snažno i sigurno?

Nisam otišao jer sam znao da će mi ponuditi neko drugo rešenje. To nije bio moj razlog - to je bilo moje opravdanje.

Neki kažu da puše samo zato što i njihovi prijatelji puše. Da li ste zaista toliko glupi? Ako jeste, molite se da vaši prijatelji ne počnu da odsecaju sebi glave da bi se rešili glavobolje!

Većina pušača koja malo porazmisli o svemu dođe do zaključka da je to samo navika. To u stvari nije objašnjenje. Nego, pošto se odbace sva druga racionalna objašnjenja, to predstavlja jedini preostali izgovor. Nažalost, ovo objašnjenje je jednako logično. Svakog dana u životu mi menjamo navike, i u nekima od njih veoma uživamo. Ispran nam je mozak pričom da je pušenje navika i da je teško rešiti se navike. Da li je teško odreći se navike? U Ujedinjenom Kraljevstvu mi imamo naviku da vozimo levom stranom ulice. Ipak kada vozimo u Sjedinjenim Državama mi istog trenutka prekidamo tu naviku bez ikakvog problema. Očigledno da je zabluda da je teško odreći se navika. Činjenica je da mi stvaramo navike i odričemo ih se svakodnevno.

Pa zašto je onda tako teško odreći se navike koja ima odvratan ukus, koja nas ubija, koja nas košta bogatstvo, koja je prljava i odvratna i koje bismo inače želeli da se odreknemo, kada je sve što treba da uradimo da to prestanemo da radimo? Odgovor je da pušenje nije navika: TO JE ZAVISNOST OD NIKOTINA! Zato tako izgleda, da je teško "odviknuti se". Možda vi mislite da ovo objašnjenje pokazuje zašto jeste teško prestati? Da, objašnjava zašto mnogim pušačima jeste teško da prestanu. To je zato što ne razumeju šta je zavisnost od droge. Glavni razlog je što su pušači ubeđeni da ima nekog istinskog zadovoljstva u pušenju i veruju da će se oni žrtvovati ako prestanu.

Prelepa istina je da onog trenutka kada shvatite zavisnost od nikotina i prave razloge zbog kojih pušite, prestaćete to da radite - prosto ćete prestati - i za tri nedelje jedina misterija će biti zašto vam je bilo potrebno da pušite toliko dugo koliko jeste, i zašto ne možete da ubedite ostale pušače KOLIKO JE LEPO BITI NEPUŠAČ!

7 коментара:

  1. Znam zasto je tesko ostaviti ali kod mene to tesko ide...
    Verujem i nadam se boljem ishodu ovoga puta...

    ОдговориИзбриши
  2. Kako je lijepo biti nepušač

    ОдговориИзбриши
  3. Ja ne znam,pomaze mi ova knjiga.Kad god imam krizu procitam par poglavlja i ublaze je,tako da na taj nacin deluje.Ali sa druge strane,evo skoro dva meseca kako ne pusim a jos imam krize

    ОдговориИзбриши
  4. Ako ste ipak tako glupi,molite te se da vasi prijatelji ne pocnu sebi da odsecaju glave kako bi se resili glavobolje ������

    ОдговориИзбриши
  5. Ako ste ipak tako glupi,molite te se da vasi prijatelji ne pocnu sebi da odsecaju glave kako bi se resili glavobolje. :-) :-) :-)

    ОдговориИзбриши
  6. Tri meseca kako ne pusim i veoma teko je.Ali sam zacrtala sebi u glavi..da nikada vise necu zapaliti cigaretu..Bice bolje..procice kriza..samo napred..svakog dana je lepse bez dima cigarete..

    ОдговориИзбриши
  7. Tri godine bez cigarete i tesko je. Jednom pusac uvek pusac.

    ОдговориИзбриши